Rogatica
 | Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Rogatica | |
|---|---|
Općina i naseljeno mjesto | |
| Opština Rogatica | |
 Pogled na Rogaticu | |
 Općina Rogatica u Bosni i Hercegovini | |
  Rogatica | |
 Interaktivna karta Rogatica | |
| Koordinate: 43°47′55″N 19°00′13″E / 43.79861°N 19.00361°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Vlada | |
| • Načelnik | Milorad Jagodić[1] (SNSD) |
| Površina | |
| • Općina | 645,87 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 13,73 km2 |
| Nadmorska visina | 525 m |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Općina | 10.723 |
| • Općina (gustoća) | 16,6 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 6.522 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 475,02 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 73 220 |
| Pozivni broj | (+387) 58 |
| Veb-sajt | www |
Rogatica je naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u Bosni i Hercegovini. Administrativno je dio Republike Srpske.
Historija
Ilirsko doba
Do dolazka Slavena na području Rogatice su živjeli Iliri, Rimljani i Avari. Spomenici iz prahistorijskog doba, gradine i gomile govore da najstarija ljudska naselja u Rogatičkom kraju datiraju mnogo prije nove ere. Rogatica po svom položaju pripada širem području Glasinca. Zahvaljujući arheološkim istraživanjima koja su obavljena i kod Rogatice (Osovo, Gučevo, Plješivica, Zagorica, Rusanović, Planje, Brezije) zna se da je na tlu Glasinca u predhistorijsko doba postojala civilizacija čije se viševjekovno postojanje završava oko 300. g. p.n.e. Nosilac te civilizacije bilo je veliko ilirsko pleme – Autarijati.[2] U historiji je taj period poznat pod imenom Glasinačka kultura. A najstarije naselje iz tog perioda nalazilo se na Gracu, brijegu pored same Rakitnice.
Rimsko doba
Dolazkom Rimljana na prostor između Strmog Lunja i Rakitnice na kome se sad nalazi sjeverni dio grada, osnovano je rimsko naselje sa obilježjima rimske civilizacije. Sve što se o tom gradu zna poznato je po arheološkim i epigrafskim ostacima iz same Rogatice i njene okoline. Na parcelama zvanim Mazlulovine otkopan je betonski zid, a u blizini je bila i "grčka crkva". Rimskog građevinskog materijala nalazilo se po cijelom gradu, od mahale Toplik do bolnice. Uz potok Toplik vodio je rimski put.[3] Nakon pada rimskog carstva 476, Slaveni su ove krajeve počele naseljavati u prvoj polovini 7. vijeka.
Srednji vijek
Da je Rogatica u srednjem vijeku bila gusto naseljena, pokazuju nekropole sa nadgrobnim spomenicima na 88 lokaliteta sa 2628 stećaka. U dokumentima Dubrovačkog arhiva (Monumanta Ragusina) ime Rogatica se prvi put spominje iz 1425 godine.Iz raznih dokumenata se također zna da je Rogatica bila centar bogatog stočarskog kraja u 14. vijeku. Za vrijeme vladavine Kralja Tvrtka Kotromanića (1353-1391) Rogatica je bila vezana za utvrđenje Borač i za njegove feudalne gospodare Radenoviće ond. Pavloviće koji su vladali istočnom Bosnom. Borač je bio značajni politički, privredni i kulturni centar u kome su Pavlovići izdavali povelje, primali strane izaslanike i imali stalne družine glumaca i muzičara. Grad u kome su bile dvorove vlastele leži iznad lijeve obale Prače u današnjem selu Varošište. Turci su Borač zauzeli 1466. godine a zatim pet godina kasnije su ga napustili. Pored ostataka grada u selu Varošište nalazi se nekropola stećaka kao i temelji crkve u predgrađu. Stećci su vjerovatno grobovi Petra i Radoslava Pavlovića, nasljednika dvora koji su pali u borbi protiv Turaka 1420. godine.
Osmansko doba
Prve mahale u Rogatici su: Sinan vojvodinu mahalu, Oruč-aginu mahalu, Husein-begovu mahalu i Carevu mahalu ili Hangariju kako su je još zvali. Početkom 16. vijeka Čelebi Pazar dobija prvo javno kupatilo sa toplom i hladnom vodom - hamam. Izgrađen je vodovod, kojim je dio čaršije dobio pitku vodu. Na česmama ispred džamija muslimani su uzimali abdest, a putnici kao i ostalo stanovništvo moglo se tu osvježiti i napiti hladne vode.
Već 1528. godine Rogatica ima čaršiju koju čine: zanatske radnje, dućani, karavan-saraji, a nedugo zatim musafirhane, mektebi i napokon medresa. Dućani u čaršiji rađeni su na tradicionalni način. Bilo je dućana i na dvije etaže.
Rogatička čaršija bila je koncentrisana u jednoj ulici sa dućanima po jedan, dva ili više pod jednim krovom. Mnoge od objekata je izgradio legator Husein-beg Arnautović. Čaršiju na desnoj i mahale na lijevoj obali Rakitnice još u tom vijeku spajaju dvije kamene ćuprije Kanarska ćuprija i Donja ćuprija. U tom periodu podignute su i prve džamije. Uz njih nastaju mahale kao i djelovi grada za stanovanje, za razliku od čaršije u kojoj se obavlja poslovni i javni život. U to doba u čaršiji egzistiraju zanatlije kao što su sabljari, kožari, krojači, kovači, nalbanti, aščije, pekari, berberi, abadžije i dr. U 16. vijeku sagrađeno je nekoliko džamija:
Tekijska, Oručagina, Arnaudija, Careva džamija, Sudžaudinova ili Čaršijska džamija, Serhadija i druge. U tom periodu sagrađena je i medresa koja se nalazila kraj Čaršijske džamije. Sagrađena su i četiri mekteba i to uz džamije Arnaudiju, Tekijsku, Carevu i u Gračanici. U viševjekovnom periodu osmanlijske uprave Rogatica se razvila u značajnu orijentalnu varoš i postala sjedište kadiluka.
U tom periodu kadiluk je dao više ličnosti koje su u Osmanskom carstvu vršile visoke funkcije, tri velika vezira: Sinan-paša Borovinčić, Ali-paša Pračić, Mehmed-paša Sokolović.
Austro-ugarsko doba
U toku austrougarske vladavine, počev od 1878. godine, mijenja se struktura stanovništva u Rogatici. Prvo se doseljava nekoliko jevrejskih porodica i trgovaca drugih nacionalnosti, austrougarskih oficira i činovnika, a sa okolnih sela u čaršiju se naseljavaju Srbi.
U pregledu mjesta i statistici stanovništva u Bosni i Hercegovini objavljenom na njemačkom jeziku 1880. predstavljeni su rezultati prvog popisa. Rogatica je 1879. imala 1.831 stanovnika, 444 kuće i 471 stan. Vjerska struktura stanovništva je izgledala:
- Muslimani 1.693 ili 92,46 %
- Pravoslavci 131 ili 7,16 %
- Jevreji 6 lil 0,32 %
- Katolici 1 ili 0,06 %
Rogatica se kao urbano naselje tada nalazila na 28. mjestu u Bosni.
Sa austrougarskom upravom u ovaj kraj, kao i u cijelu Bosnu prodire i evropska kultura. Ona se najprije očituje u uvođenju latiničnog pisma u javnom saobraćaju, u odlasku sve većeg broja mladih ljudi na školovanje u razne evropske univerzitetske centre, kao ljekar dr. Avdibeg Bukvica. Od 1883. godine u Rogatici radi prvi civilni doktor.
U tom periodu sagrađeni su mnogi objekti. Tako su vojne jedinice 1879. god. izvršile potpunu rekonstrukciju puta Sarajevo-Rogatica-Višegrad u dužini 148 km. Odmah iza toga izgrađen je put Rogatica-Goražde 26 km. Na Borikama je 1895. osnovana ergela za uzgoj konja i to bosansko-brdske i arapske pasmine. Tokom 1905/1906. izgraden je vodovod u dužini od 4 km. Iz strateških razloga izgrađena je i istočno-bosanska pruga koja je dobrim djelom prolazila kroz područje tadašnjeg rogatičkog sreza. U 1906. godini izgrađen je i put do Mesica u dužini od 9 km. Iza 1908. godine izgrađena je i gradska kanalizacija. U krugu vojnih baraka na ulazu u grad izgrađena je dvospratna zgrada vojne kasarne.
1900. godine u Rogatici niče prva pilana za preradu drveta Bećir-age Čapljića. U Kovanju nadomak Rogatice počinje sa radom ciglana Nur-bega Brankovića.
U samom gradu svojim vanjskim izgledom i ljepotom posebno su se isticale kuće Hadži Nurudin ef. Hafizovića i Suljage Vajzovića.
Na čelu gradske općine u Rogatici nalazio se gradonačelnik Ahmed-beg Bukvica.
Prema popisu iz 1910. rogatički srez imao je oko 1.400 kmetovskih porodica.
U monografiji Rogatice, po popisu koji je 1910. godine izvršila austrougarska admistracija od 699 zemljoposjedničkih porodica u ovom ataru:
- 644 su bošnjačke (92,13%),
- 52 srpske (7,4%),
- dvije hrvatske (2,29),
- i jedna jevrejska (0,14%).
Između dva svjetska rata
Od 1919. pa do 1949. godine Rogatički srez se prostirao na 1.465,25 km2 i obuhvatao je područja sadašnjih općina Rogatica i Sokolac te djelove općina Han Pijesak (Podžeplje), Videgradske općine (Međeđa), Goraždanske općine (Ustiprača) i Paljanske općine (Hrenovica i Prača).
1919. godine u Kukavicama kod Rogatice otpočela je eksploatacija ugljenokopa, a naročito to dolazi do izražaja od 1923. U 1928. napravljena je i žičara koja je ugalj direktno transportovala na željezničku stanicu u Mesiće.
U vremenu od 1928-1932 godine u kulturnom životu Rogatice aktivno je učestvovao i književnik Hasan Kikić, koji je u Rogatici ujedno bio i učitelj.
U Rogatici je građanska škola otvorena 1926. god., a mreža osnovnih škola se proširuje.
U to doba u Rogatici je bilo: 186 zanatskih radnji, 79 trgovinskih radnji te 68 ugostiteljska objekta
U Rogatici se 1936. godine otvara prva prodavnica obuće "Bata".
Drugi svjetski rat
Raspad Kraljevine Jugoslavije Rogatica je dočekala kao srednje razvijena bosanska varoš sa dosta trgovina, zanatskih i ugostiteljskih objekata, nekoliko industrijskih objekata i građanskom školom. 1941. godine znatan broj Bošnjaka iz Rogatice i rogatičkih sela priključio u NOB-u. Da je u jesen te godine od njih formirana Muslimanska četa, a docnije i Muslimanski bataljon u okviru Romanijskog partizanskog odreda da bi se, nedugo poslije toga, uključili u Šestu istočnobosansku brigadu i na kraju u proslavljenu Šesnaestu muslimansku udarnu brigadu s borcima, Narodne heroje Ragiba Džindu i Sulju Jahića, Ćamila i Rasima Džindu, Muju Hodžića-Crnog, Ragiba Nalbantića, Rusmira Gorušanina, Mehmed, Arif i Asim Hodžic, Suljo Pleho, Hamed Mešanović, Agan Zagorića, Sejfo i Agan Durmišević, Rasim Žunić, Ramo Golić, Abdulah Detlić, Salko Alispahić, Ahmed i Fehim Hafizović, Muhidin Šahinpašić, Adem Akšamija, Muris Branković, Ahmed Jamaković.
U Drugog svjetskog rata je od ukupno 136 rogatičkih sela potpuno spaljeno 77, a djelimično 42. Od predratnih hiljadu stambenih objekata u gradu, kraj II svjetskog rata je dočekalo svega 45. Broj stanovnika u gradu 9. maja 1945. bilo je 67. Od ukupno 7 džamija u gradu Rogatica kraj II svjetskog rata dočekale su samo dvije i to. Arnautovića džamija i Čaršijska džamija.
Rat u Bosni i Hercegovini
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u općini Rogatica živjelo je 21.978 stanovnika, od čega 60,1% Bošnjaka i 38,2% Srba.[4] U prvim mjesecima 1992. u Rogatici je uspostavljen srpski krizni štab, proglašena je srpska općina Rogatica, a Bošnjaci su otpuštani s posla, ograničavalo im se kretanje i tražila predaja oružja pod prijetnjom hapšenja i protjerivanja.[5][6]
Od marta 1992. na području Rogatice djelovali su naoružani lokalni Srbi, jedinice JNA i paravojne formacije koje su pljačkale, zastrašivale i zlostavljale bošnjačko stanovništvo.[5] U maju 1992. srpske snage granatirale su grad i okolna sela, a nakon zauzimanja Rogatice prisilile su bošnjačko stanovništvo da se okupi na gradskom trgu, položi izjavu lojalnosti i prebaci se u srednjoškolski centar Veljko Vlahović pod prijetnjom ubistvom.[5]
Po nalazima MKSJ-a, između 1.500 i 2.000 Bošnjaka napustilo je grad zbog intenzivnog granatiranja i sklonilo se u područje Vragolovi, gdje se nalazilo nekoliko hiljada raseljenih osoba i izbjeglica. Srpske snage kasnije su granatirale i to područje, nakon čega je veći dio izbjeglog stanovništva izbjegao prema Goraždu.[6]
Zatočenja i zločini
Rogatica je tokom 1992. bila mjesto više zatočeničkih objekata. MKSJ je utvrdio da su srpske vlasti u općini držale bošnjačke civile u više objekata, uključujući rogatičku farmu, školu u Rogatici, ergelu u Borikama i Crkveni dom.[6] U srednjoškolskom centru bilo je zatočeno do 1.100 Bošnjaka; zatočenici su ispitivani, premlaćivani, mučeni i silovani, a pojedini muškarci odvođeni su i ubijani.[6]
Među poznatijim mjestima zatočenja bio je i Rasadnik, formiran u maju 1992. godine pod kontrolom Kriznog štaba općine Rogatica. Prema bazi podataka Organizacije za izgradnju mira, zatočenici su bili uglavnom Bošnjaci, izloženi zlostavljanju i seksualnom nasilju, a u logoru i njegovoj okolini ubijeno je 40 zatočenika.[7] Bivši zatočenici i porodice žrtava kasnije su obilježavali mjesta zatočenja u zgradi škole Veljko Vlahović i u Rasadniku, navodeći da su u njima vršena mučenja, silovanja i ubistva.[8]
MKSJ je također utvrdio da su srpske snage u Rogatici i okolini koristile zatočene Bošnjake kao ljudske štitove. U jednome od takvih slučajeva, nakon majskog granatiranja grada, 28 zarobljenih Bošnjaka odvedeno je na područje sela Duljevac, gdje je 24 njih ubijeno dok su korišteni kao ljudski štit.[6] U predmetu protiv Dragoja Paunovića Sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da je 15. augusta 1992. 27 Bošnjaka iz Rasadnika odvedeno na front kao ljudski štit, nakon čega je 24 civila ubijeno u Jačenu kod Rogatice.[9]
Uništavanje vjerskih i kulturnih objekata
Do kraja 1992. u općini Rogatica miniranjem je uništeno više od deset džamija, među njima gradska džamija u Rogatici, Arnaudija džamija i više džamija u području Vragolova.[6] U svjedočenju pred MKSJ-om navedeno je da su obje gradske džamije u Rogatici bile uništene do kraja 1992. godine, pri čemu je jedna srušena krajem juna ili početkom jula 1992.[10]
Ratna zbivanja u Rogatici dovela su do gotovo potpunog progona bošnjačkog stanovništva iz grada i velikog dijela općine, kao i do dubokih promjena u etničkoj strukturi stanovništva nakon rata.[4] MKSJ je u presudi Momčilu Krajišniku utvrdio da su srpske snage u maju 1992. granatirale i zauzele Rogaticu i okolna sela, da su namjerno uništavale džamije, zatočavale uglavnom bošnjačke civile i da su hiljade ljudi protjerane stalnim granatiranjem sela.[6]
Sudski postupci
Ratni zločini počinjeni na području Rogatice bili su predmet postupaka pred domaćim i međunarodnim sudovima. U predmetu protiv Momčila Krajišnika MKSJ je utvrdio progon, nezakonita zatočenja, prisilna premještanja, uništavanje vjerskih objekata i druge oblike nasilja nad bošnjačkim civilima u Rogatici.[6] Sud Bosne i Hercegovine osudio je Dragoja Paunovića na 20 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti povezane s ubistvima civila koji su prethodno korišteni kao ljudski štit.[9] Radisav Ljubinac osuđen je na 10 godina zatvora zbog prisilnog premještanja civila, njihovog korištenja kao ljudskog štita i zlostavljanja zatočenika u Rasadniku.[11] U odvojenom predmetu potvrđena je i presuda Zdravku Lubardi za progon bošnjačkih civila na istočnom području Rogatice.[12]
Geografija
Rogatica se nalazi u južnom djelu istočne Bosne. Smještena je u kotlini duž lijeve i desne obale rijeke Rakitnice i leži na nadmorskoj visini od 525 metara. Njenu kotlinu sa sjeverozapada zatvara brdo Ljun, a sa istoka i jugoistoka redom brda Crven, Tmor i Zasada. Rogatica je središte sliva rijeke Rakitnice a u širem smislu i srednjeg toka rijeke Prače. Sa istoka Rogatici gravitira područje koje se prostore do rijeke Žepe i rijeke Drine na Slapu, dok se prema sjeverozapadu njena gravitaciona zona prostire do Han Stjenica i velike visoravni Glasinac.
Rogatičku kotlinu presijeca rijeka Rakitnica, čiji se izvor nalazi na visini od 800 m ispod Stupnog dola. Istočno od sela Rakitnice ona prima potok Bereg, a u samom gradu dva potoka, Toplik i Gračanicu.
Ovaj kraj je pretežno srednjeplaninski. Od čitave površine rogatičke općine, koja zaprema 66,437 ha, 20% zemljišta otpada na visinu od 500 m, dok je 80% planinsko zemljište sa visinom između 800 i 1900 m. Planine su na istočnoj, jugozapadnoj i sjevernoj strani a među njima su najveće Devetak 1 417, Sjemeć, Tmor, Bokšanica 1 254 i dr.
Na ovom prostoru, u dolini rijeke Prače, nalaze se i poznate pećine: Mračna pećina i Govještica
Središnja godišnja temperatura je 11 °C. Maksimalna temperatura u mjesecu julu dostiže 35 °C, a minimalna u januaru do -28 °C.Godišnja količina oborina kreće se od 700 do 800 mm u samom gradu, dok se na susjednim planinama penje do 1 500 mm.
Susjedne općine Rogatici su: Goražde, Rudo, Višegrad, Srebrenica, Vlasenica, Han Pijesak, Sokolac i Pale. Sve do rata područje općine Rogatica zauzimalo je površinu 664,37 km2.
Geografski položaj
| Han-Pijesak Sokolac | Han-Pijesak Milići | Srebrenica |
| Sokolac Pale | 
| Višegrad |
| Pale-Prača | Ustiprača | Višegrad Rudo |
Stanovništvo
Po popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Rogatica imala je 21.978 stanovnika, raspoređenih u 119 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, općina Rogatica je, gotovo u cjelini, ušla u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine ušlo je naseljeno mjesto Bulozi i dio naseljenog mjesta Vražalice.
Nacionalni sastav stanovništva - općina Rogatica
| Sastav stanovništva – općina Rogatica | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[13] | 1991.[14] | 1981.[15] | 1971.[16] | 1961.[17] | |||
| Osoba | 10 723 (100,0%) | 21 978 (100,0%) | 23 771 (100,0%) | 25 501 (100,0%) | 25 649 (100,0%) | ||
| Srbi | 9 527 (88,85%) | 8 391 (38,18%) | 8 877 (37,34%) | 10 208 (40,03%) | 12 122 (47,26%) | ||
| Bošnjaci | 1 117 (10,42%) | 13 209 (60,10%)1 | 14 020 (58,98%)1 | 15 096 (59,20%)1 | 12 545 (48,91%)1 | ||
| Hrvati | 19 (0,177%) | 19 (0,086%) | 32 (0,135%) | 45 (0,176%) | 368 (1,435%) | ||
| Muslimani | 18 (0,168%) | – | – | – | – | ||
| Nisu se izjasnili | 12 (0,112%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 8 (0,075%) | 173 (0,787%) | 31 (0,130%) | 65 (0,255%) | 28 (0,109%) | ||
| Bosanci | 5 (0,047%) | – | – | – | – | ||
| Nepoznato | 5 (0,047%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 4 (0,037%) | – | 22 (0,093%) | 17 (0,067%) | 25 (0,097%) | ||
| Jugoslaveni | 3 (0,028%) | 186 (0,846%) | 762 (3,206%) | 62 (0,243%) | 543 (2,117%) | ||
| Albanci | 3 (0,028%) | – | 20 (0,084%) | 4 (0,016%) | 4 (0,016%) | ||
| Makedonci | 1 (0,009%) | – | 2 (0,008%) | 2 (0,008%) | 5 (0,019%) | ||
| Ukrajinci | 1 (0,009%) | – | – | – | – | ||
| Slovenci | – | – | 5 (0,021%) | 1 (0,004%) | 8 (0,031%) | ||
| Mađari | – | – | – | 1 (0,004%) | 1 (0,004%) | ||
Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Rogatica
| Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Rogatica | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[13] | 1991.[14] | 1981.[15] | 1971.[16] | 1961.[17] | |||
| Osoba | 6 522 (100,0%) | 8 916 (100,0%) | 6 496 (100,0%) | 4 792 (100,0%) | 3 040 (100,0%) | ||
| Srbi | 6 390 (97,98%) | 2 971 (33,32%) | 1 998 (30,76%) | 1 524 (31,80%) | 1 496 (49,21%) | ||
| Bošnjaci | 82 (1,257%) | 5 681 (63,72%)1 | 3 855 (59,34%)1 | 3 172 (66,19%)1 | 1 227 (40,36%)1 | ||
| Hrvati | 13 (0,199%) | 16 (0,179%) | 21 (0,323%) | 25 (0,522%) | 44 (1,447%) | ||
| Nisu se izjasnili | 10 (0,153%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 4 (0,061%) | – | 15 (0,231%) | 10 (0,209%) | 9 (0,296%) | ||
| Muslimani | 4 (0,061%) | – | – | – | – | ||
| Nepoznato | 4 (0,061%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 4 (0,061%) | 108 (1,211%) | 9 (0,139%) | 17 (0,355%) | 3 (0,099%) | ||
| Jugoslaveni | 3 (0,046%) | 140 (1,570%) | 584 (8,990%) | 41 (0,856%) | 256 (8,421%) | ||
| Albanci | 3 (0,046%) | – | 9 (0,139%) | 2 (0,042%) | 3 (0,099%) | ||
| Bosanci | 3 (0,046%) | – | – | – | – | ||
| Makedonci | 1 (0,015%) | – | 1 (0,015%) | – | – | ||
| Ukrajinci | 1 (0,015%) | – | – | – | – | ||
| Slovenci | – | – | 4 (0,062%) | 1 (0,021%) | 2 (0,066%) | ||
Kultura
,_%D0%91%D1%83%D1%80%D0%B0%D1%82%D0%B8_01.jpg)
Nacionalni spomenici
Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Rogatica se nalaze sljedeći spomenici:
- "Mjesto i ostaci Arnaudija džamije" (historijsko područje),
- "Most na rijeci Žepi" (historijski spomenik),
- "Nekropola Borak (Han-stjenički plato), selo Burati" (historijsko područje),
- "Redžep-pašina kula u Žepi" (historijska građevina).[18]
Također pogledajte
Literatura
- Mustafa Fejzić: Svjetlost i tama rogatičke historije
Reference
- ↑ "Lokalni izbori 2020 (općina Rogatica)". izbori.ba. Pristupljeno 23. 3. 2024.
- ↑ HISTORIJA AUTARIJATA - Salmedin Mesihović, Sarajevo 2014
- ↑ Bosna i Hercegovina u antičko doba. - Ivo Bojanovski, Akadenija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988
- 1 2 Pejanović, Mirko (2010). "Monografija o rogatičkom kraju". Pregled: 293. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- 1 2 3 "SCN.PDF". Legal Tools Database. Legal Tools. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 "Judgement: Prosecutor v. Momčilo Krajišnik" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. ICTY. 27. 9. 2006. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- ↑ "Rasadnik, Rogatica". Označavanje neobilježenih mjesta stradanja. Centar za nenasilnu akciju. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- ↑ "Killing of Bosniaks in the Rogatica Area Marked". Detektor. BIRN BiH. 15. 8. 2014. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- 1 2 "Prosecutor's Office of Bosnia and Herzegovina v. Dragoje Paunović". International Crimes Database. Asser Institute. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- ↑ "Transcript, 1 April 2005, Prosecutor v. Momčilo Krajišnik". International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. ICTY. 1. 4. 2005. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- ↑ "Ljubinac : The Prosecutor v. Radisav Ljubinac". International Crimes Database. Asser Institute. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- ↑ "Bosnia Court Confirms Six-Year Sentence for Rogatica Crimes". Detektor. BIRN BiH. 23. 8. 2019. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- 1 2 "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.(str. 87/8/9/90)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 21. 12. 2015.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 23. 12. 2015.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 23. 12. 2015.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 15. 4. 2016.
- ↑ "Spisak nacionalnih spomenika po mjestima (općina Rogatica)". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 26. 12. 2015.[mrtav link]
Vanjski linkovi
- Zvanični sajt općine Rogatica Arhivirano 4. 1. 2016. na Wayback Machine
- Informativni portal Rogatice
.svg){kind=small}
