Palau

Republika Palau Beluu er a Belau
Zastava
Himna: Belau loba klisiich er a kelulul (Naš Palau)
Položaj Palaua na karti Položaj Palaua
Glavni grad		Ngerulmud
Službeni jezik		Engleski, palauanski, japanski
Državno uređenje
• Predsjednik		Surangel Whipps Jr.
• Predsjednik vlade		Surangel Whipps Jr.
Zakonodavstvo
Nezavisnost		1. oktobar 1994.
Površina
• Ukupno		458 km2 (180)
• Vode (%)		zanemarljiv
Stanovništvo
• Ukupno		21.431 (224)
• Gustoća		46.7/km2
Valuta		Američki dolar
Vremenska zona		UTC+9
Pozivni broj		+680
Internetska domena		.pw

Republika Palau je arhipelaška država u Tihom okeanu jugoistočno od Filipina. Jedna je od najmlađih i najmanjih svjetskih država. Palau ima poseban odnos udružene države (engleski: associated state) sa SAD-om. Samostalnost je stekla 1994, nakon što je okončan mandata Starateljskog vijeća Ujedinjenih nacija, kojeg su vršile SAD.

Glavni grad Palaua od 7. oktobra 2006. je Ngerulmud, koji je postao sjedište vlade, umjesto dotadašnjeg glavnog grada Korora.

Historija

Prvi stanovnici Palaua, bili su vjerovatno s područja današnje Indonezije, a nastanili su ostrva oko 1000-te p. n. e. Španski istraživač Ruy López de Villalobos, (između ostalog zaslužan za imenovanje Filipina po španskom kralju Filipu II), otkrio je ova ostrva 1543. te ih je priključio Španskom kolonijalnom Carstvu. Pokrštavanje stanovništva ostrva započelo je 1710, a proces pokrštavanja započeo je misionar Padilla. Prvi Evropljani počeli su se trajno nastanjivati na ostrvima tek u 18. vijeku, gdje su počeli trgovati. Španija je kolonizirala ostrva tek krajem 19. vijeka, a 1899. prodala ih je Njemačkoj, zajedno s ostatkom Karolinških ostrva.

Japan je zauzeo ostrva tokom Prvog svjetskog rata, a službeno su mu dodijeljeni Versajskim ugovorom 1919. Japanska uprava trajala je sve do 1944. Od 1947. Palau je, zajedno s Karolinškim ostrvima, bio pod starateljstvom UN-a, a starateljstvo su u njegovo ime vršile SAD.

Godine 1979. stanovništvo Palaua je na referendumu odbilo ulazak u sastav Savezne Države Mikronezije, već su 1981. izabrali put ka nezavisnosti. Prvi predsjednik bio je Haruo Remeliik, na kojeg je 1985. izvršen atentat, dok je drugi predsjednik, Lazarus Salii, izvršio samoubistvo 1988. Godine 1994. Palau je postao samostalna i nezavisna država, a iste je godine primljen u članstvo UN-a.

Kultura

Palauanska sela su tradicionalno organizirana oko matrilinearnih klanova. Muškarci i žene imali su strogo definirane uloge. Vijeće poglavica upravljalo je svim selima, dok je vijeće žena paralelno imalo savjetodavnu ulogu u kontroli zemlje, novca i odabiru poglavica. Žene su bile čuvarice svojih domova i porodica, nosile su i odgovornost educiranja svoje djece o palauanskim tradicijama i kulturi, osiguravajući reputaciju sela. Također su obrađivale polja za taro ili tapioku i lovile školjke sa plitkih grebena. Međuseljanski ratovi bili su uobičajeni, pa su muškarci provodili vrijeme u muškim dvoranama za sastanke, ili Bai, savladavajući tehnike gradnje kanua i usavršavajući vještine rukovanja oružjem. Danas, obzirom na moderne prilike, narod Palaua ulaže mnogo truda u očuvanje svoje kulture, posebno za nadolazeće generacije. Redovno se održavaju kulturne i društvene aktivnosti poput godišnjeg sajma Olechotel Belau i noćnih pijaca, koje se održavaju dva puta mjesečno, a u kojima učestvuje šesnaest saveznih država Palaua. Svaka predstavlja svoje jedinstvene kvalitete kroz ples, pjevanje, umjetnost i zanate. Konferencija žena Palaua je još jedan važan godišnji događaj koji vode Bilung i Ebilreklai, visokorangirane tradicionalne matrijarhinje Korora i Melekeoka, zajedno sa ženama širom zemlje. Konferencija se održava kako bi se raspravljalo o pitanjima koja se tiču ​​poboljšanja i inicijativa potrebnih za jačanje kulture i umjetničkog djelovanja.

Najuočljiviji aspekt palauanske kulture je povezanost ljudi sa morem. Običajna dužnost porodice je ići na more kako bi lovila ribu i borila se protiv neprijateljskih sela. Budući da je more bilo izvor njihove egzistencije, muškarci su razvili blizak odnos sa vodama Palaua, vremenom naučivši kretanje morskih struja i mjesečevih mijena, te kako se ponašaju ribe u odnosu na okolnosti.

Kako bi pokazale svoj društveni status, žene su nosile i pravile ogrlice od udouda i narukvice od oklopa kornjače. Jedan od prepoznatljivih, delikatno izrezbarenih i oblikovanih ukrasa od oklopa kornjače jeste mala, plitka posuda koja se zove toluk. Primarno koristeći oklop kornjače i školjke, zanatlije su rezbarile i oblikovale materijale u razne autentične predmete. Na primjer, od lišća kokosovih palmi i pandanusa koji je izuzetno oštar, žene su tkale predmete za kućnu upotrebu: prostirke za spavanje, korpe i jedra za kanue dugog dometa. Iako tkalje i dalje izrađuju tradicionalne predmete, uvele su izradu torbi, ruksaka, te drugih korisnih stvari uglavnom ukrašenih šarenim geometrijskim dizajnom, karakterističnim za okeanijsku kulturu.

Vanjski linkovi

• Palau Arhivirano 6. 1. 2019. na Wayback Machine, na CIA World Factbook