Lecce
| Lecce Comune di Lecce | |
|---|---|
 |
.svg) |
| Regija: | Apulija |
| Pokrajina: | Lecce (LE) |
| Koordinate: | 40°21′N 18°10′E / 40.350°N 18.167°E |
| Visina: | 49 m[1] |
| Površina: | 239,6 km2[1] |
| Stanovništvo: | 94 387[2] (1. siječnja 2026.) |
| Poštanski broj: | 73100 |
| Pozivni broj: | 0832 |
| Svetac zaštitnik: | Sveti Oronzo |
  Lecce Lecce na zemljovidu Italije |
|
| Službena stranica: | |
Lecce (grčki: Luppìu, starogrčki: Ἀλήσιον) je grad i upravno središte istoimene talijanske pokrajine Lecce u regiji Apuliji, jugoistočno od Taranta s 94,772 stanovnika (2008.): smješten je na “peti talijanske čizme” (poluotok Salento).
Lecce je prometno (cestovno i željezničko) središte poljoprivredne okolice s razvijenom duhanskom i prehrambenom industrijom, te lončarstvom, proizvodnjom igračaka, stakla, namještaja, maslinova ulja i vina.
Lecce je osnovano kao grčka kolonija koju su Rimljani nazvali Lupiae. Nakon pada Rimskog Carstva našao se u posjedu Bizanta, potom Langobarda i Saracena. Normani ga osvajaju u 11. stoljeću, a utvrđen je u 15. stoljeću. Postaje dijelom Napuljskog kraljevstva u 16. i 17. stoljeću kada doživljava kulturni i trgovački vrhunac.
Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 94 387. Djeca i mladi činili su 13,6 %, a starije osobe 26,3 % stanovništva.[3]
| Popis stanovništva | ||
|---|---|---|
| Godina | Br. stan. | ±% |
| 1861. | 15 594 | — |
| 1871. | 23 301 | +49,4 % |
| 1881. | 25 441 | +9,2 % |
| 1901. | 32 029 | +25,9 % |
| 1911. | 34 958 | +9,1 % |
| 1921. | 39 556 | +13,2 % |
| 1931. | 44 368 | +12,2 % |
| 1936. | 49 261 | +11,0 % |
| 1951. | 63 831 | +29,6 % |
| 1961. | 75 297 | +18,0 % |
| 1971. | 83 050 | +10,3 % |
| 1981. | 91 289 | +9,9 % |
| 1991. | 100 884 | +10,5 % |
| 2001. | 83 303 | −17,4 % |
| 2011. | 89 916 | +7,9 % |
| 2021. | 94 783 | +5,4 % |
| Izvori: [4][5] | ||
Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (84 337 – 91,2 %), Albanija (814 – 0,9 %), Indija (733 – 0,8 %), Senegal (723 – 0,8 %), Filipini (634 – 0,7 %), Rumunjska (510 – 0,6 %), …[6]
U Lecceu se nalazi rimski amfiteatar (1. – 2. st.), katedrala Santa Croce (12. st.), barokna crkva St. Niccolo e Cataldo i muzej. Zbog bogate barokne arhitekture često ga nazivaju “barokna Firenca”. Sveučilište je osnovano 1959. godine, s likovnom akademijom i konzervatorijem.
|
|
- 1 2 Classificazioni statistiche – anno 2026. www.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 21. veljače 2026. Pristupljeno 27. veljače 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
- ↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku
- ↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- Službene stranice grada Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. lipnja 2009. (Wayback Machine) (tal.)
- Web kamera - Lecce uživo
