A

A je prvo slovo u latiničnoj abecedi, u glagoljskoj i ćirilićnoj azbuci, i u svim alfabetima koji su nastali od feničkog. U semitskim pismima A je znak za grleni suglasnik, a danas je obično znak za vokal jednak ili sličan bosanskom a. Označava niski srednji samoglasnik. U grupi glasova a predstavlja najveći razmak između gornje i donje vilice.

Također može značiti i:

• jedan od suprotnih veznika
• znak za broj 1 u grčkom pismu (α), u glagoljici i ćirilici.
• muzički ton a, šesti ton C-dur skale. Također i akord, koji se zasniva na tom tonu i za tonalitet A-dura, odnosno a-mola. Ton a služi za akordiranje instrumenata u orkestru. U Evropi je visina tona a određena sa 435 herca, a u SAD 440.
• latinska skraćenica za anno (godine).
• skraćenica za površinsku mjeru ar (100 m²).
• u fizici oznaka za ubrzanje (a)
• u SI sistemu znak za jedinicu jačine električne struje amper (A) i prefiks ato (a, 10⁻¹⁸)
• u algebri, znak za određenu veličinu (a).
• u geometriji, oznaka za pravac (a) i tačku (A).
• u logici, simbol za afirmativni sud (A).
• u posuđenicama grčkog i latinskog porijekla "a" je prefiks, koji označava negaciju ili nedostajanje nečeg ("a privativum"), npr. a-političan, a-simetrija, a-moralan.
• s naglaskom (à), oznaka cijene (franc. à po).
• međunarodnu automobilsku oznaku za Austriju.

Historija

Oblik slova potiče od egipatskog hijeroglifa, šematizirane slike volovske glave. Na hebrejskom jeziku alef znači bik. Odatle dolaze nazivi alef (hebr.), alfa (grč.), elif (arap.).

Egipatski hijeroglif

Proto-semitski hijeroglif

Feničko alef

Grčko alpha

Etruščansko A

Rimsko A

Vanjski linkovi

• "A" u A Dictionary of the English Language autor Samuel Johnson
• "A" . Encyclopædia Britannica. I (9th izd.). 1878. str. 1.
• "A". The American Cyclopædia. 1879.
• "A". Encyclopædia Britannica. I (11. izd.). 1911. str. 1.
• "A". The New Student's Reference Work. 1914.
• "A". Collier's New Encyclopedia. 1921.