close
Idi na sadržaj

Yahya Ayyash

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Yahya Ayyash
Rođenje (1966-03-06) 6. mart 1966.
Rafat, Zapadna obala, Palestina
Smrt5. januar 1996(1996-01-05) (29 godina)
Beit Lahia, Pojas Gaze, Palestina
Druga imenaInženjer

Yahya Abd-al-Latif Ayyash (arapski: يحيى عياش; 6. mart 1966 – 5. januar 1996) bio je glavni proizvođač bombi Hamasa i vođa bataljona Zapadne obale Al-Qassam brigada. U tom svojstvu zaradio je nadimak "Inženjer" (arapski: المهندس, el-Muhandis). Ayyashu se pripisuje unapređenje tehnike samoubilačkih bombaških napada na Izrael od strane palestinskih militantnih grupa. U bombaškim napadima koje je orkestrirao ubijeno je oko 90 Izraelaca, od kojih su mnogi bili civili.[1] Ubio ga je Shin Bet 5. januara 1996,[2] putem mobilnog telefona s minama.[3][4]

Lokalne palestinske zajednice slave Ayyasha, nazvavši ulice i druga mjesta u njegovu čast.[5][6][7] Njegovo ime je također dato raketi Ayyash-250 koju proizvodi Hamas.[8]

Rani život

[uredi | uredi izvor]

Ayyash je rođen u Rafatu 6. marta 1966,[9] kao najstariji od trojice braće. Kao dijete, dobio je nagradu od Islamskog fonda za svoj talenat u pamćenju Kur'ana.[10]

Kao dječak, Ayyashov hobi je bio popravljanje radio i televizora. Nakon što je završio srednju školu 1985, upisao se na Univerzitet Birzeit 1987. Diplomu prvog stepena iz elektrotehnike stekao je 1991.[11]

Opisan kao "dobro obrazovan, ambiciozan i tihog glasa", Ayyash je poticao iz relativno bogate porodice. Bio je oženjen i imao je jedno dijete. Planirao je da studira za master studij u Jordanu, ali ubrzo nakon što mu je odbijena studentska viza, pridružio se Hamasu.[12]

Rad za Hamas

[uredi | uredi izvor]

Napravio je bombe korištene u nizu samoubilačkih napada Hamasa: bombaški napad na raskrsnici Mehola, masakr u autobusu Afula, masakr na centralnoj stanici Hadera, masakr u autobusu 5. u Tel Avivu,[13] bombaški napad na autobus 36. u Eggedu, bombaški napad na autobus 20. u Ramat Ganu i bombaški napad na autobus 26. u Jerusalemu. Kao dio strateškog saveza između Hamasa i Palestinskog islamskog džihada, Ayyash je napravio bombe koje je Islamski džihad koristio u masakru u Beit Lidu.[14]

Ne mogavši ​​nabaviti TNT i druge eksplozive na palestinskim teritorijama, Ayyash je koristio lako dostupne kućne proizvode poput kombinacije acetona i deterdženta. Kada se kombinuju, ove supstance formiraju aceton-peroksid, eksploziv poznat kao "Majka Sotone" zbog svoje nestabilnosti.[15]

Ayyash je privukao pažnju izraelskih sigurnosnih snaga nakon neuspjelog pokušaja bombaškog napada u Ramat Ef'alu. Nakon brze potjere, policija je uhapsila trojicu potencijalnih bombaša samoubica Hamasa. Kada je policija pregledala njihov automobil, otkrili su da je u njemu postavljena bomba - pet rezervoara benzina od 12 kilograma napunjenih do vrha, povezanih s detonatorom na bazi aceton-peroksida. Nakon evakuacije područja, inženjeri su koristili robota naoružanog sačmaricom kako bi ispalili detonator u nadi da će ga deaktivirati, ali je eksplodirao, uzrokujući ogromnu eksploziju. Policijski istražitelji su rekli da bi, da se ovo dogodilo u prepunom području, stotine ljudi bilo ubijeno.[15] Tokom ispitivanja, trojica bombaša otkrila su Ayyashev identitet.[16]

Atentat

[uredi | uredi izvor]

Nakon atentata na Yitzhaka Rabina, Palestinska uprava je počela bliže sarađivati ​​sa Shin Betom.[15][17] Shin Bet je saznao da je Ayyash često provodio noći u kući Osame Hamada, prijatelja iz djetinjstva čiji je ujak, Kamil Hamad, bio poznat vlastima, u gradu Gazi.[18]

U oktobru 1995, Kamil Hamad se sastao sa operativcima Shin Beta, tražeći novac i izraelske lične karte za sebe i svoje supruge. Nakon što su mu zaprijetili da će ga prijaviti, pristao je na saradnju. Agenti Shin Beta su mu dali mobilni telefon i rekli mu da je ozvučen kako bi mogli prisluškivati ​​njegove razgovore.[19] Nisu mu rekli da sadrži i 15 grama eksploziva RDX.[5] Hamad je dao telefon svom nećaku Osami, znajući da Ayyash redovno koristi Osamine telefone.[20]

U 08:00 sati 5. januara 1996, Ayyashov otac ga je nazvao i Ayyash se javio. Iznad njih, izraelski avion je snimio njihov razgovor i prenio ga izraelskom komandnom mjestu. Kada je potvrđeno da je na telefonu Ayyash, Shin Bet ga je daljinski detonirao, ubivši ga na mjestu.[5] U to vrijeme se nalazio u Beit Lahiji.[21]

Izrael nije potvrdio niti demantovao svoju ulogu u ubistvu Ayyasha, što je dovelo do glasina i nagađanja o obimu izraelske umiješanosti.[21]

Godine 2012, bivši direktor Shin Beta Carmi Gillon potvrdio je priču u dokumentarcu Čuvari kapije. Kamil Hamad je nestao, a kruže glasine da je primio milion američkih dolara, lažni pasoš i vizu za SAD.[22]

Posljedice

[uredi | uredi izvor]

Nakon Ayyashove smrti, četiri samoubilačka bombaška napada ubila su sedamdeset osam Izraelaca u februaru i martu 1996.[13] Prvi od njih dogodio se ubrzo nakon završetka 40-dnevnog perioda žalosti za Ayyashom, a ćelija koja je preuzela odgovornost nazvala se "Učenici mučenika Yahya 'Ayyasha", navodeći da se radilo o osveti za njegovo ubistvo. Izraelske sigurnosne službe koje su kasnije ispitivale jednog od organizatora napada rekle su da ih je izvela podgrupa Qassam brigada i da su "napadi najvjerovatnije bili direktna reakcija na ubistvo 'Ayyasha [bez] dalekosežnog političkog cilja".[23]

Naslijeđe

[uredi | uredi izvor]

The Militant, sedmičnik povezan sa Socijalističkom radničkom partijom (Sjedinjene Američke Države), izvijestio je da je "100.000 Palestinaca... prisustvovalo sahrani".[24] Yasser Arafat, predsjednik Palestinske nacionalne uprave (PA), izrazio je saučešće liderima Hamasa. U govoru ubrzo nakon smrti, Arafat je pohvalio Ayyasha kao mučenika i okrivio Izrael za njegovo ubistvo.[13][25]

U aprilu 2010, izraelski Kanal 10 izvijestio je da je Palestinska uprava jednu ulicu u Ramali nazvala po Ayyashu. Budući predsjednički kompleks PA se gradi na toj ulici. Samo nekoliko sedmica ranije, trg u Ramali je nazvan po palestinskom militantu Dalal Mughrabiju koji je režirao masakr na Obalnoj cesti 1978.[26] Izvori PA rekli su da PA nije namjeravala nazvati ulicu po Ayyashu. Općina Ramallah izjavila je da je naziv ulice odabran krajem 1990-ih, ubrzo nakon Ayyashove smrti.[6]

Kao odgovor, Izrael, Sjedinjene Američke Države i Kanada osudili su Palestinsku upravu.[27][28][29] Ured izraelskog premijera nazvao je to "skandaloznim veličanjem terorizma od strane Palestinske uprave",[27] dok je glasnogovornik američkog State Departmenta izjavio: "Također snažno osuđujemo veličanje terorista. Odavanje počasti teroristima koji su ubili nevine civile, bilo službenim izjavama ili posvećivanjem javnih mjesta, šteti mirovnim naporima i mora prestati."[28]

PA je prethodno imenovala ulice u Jeninu[6] i Beit Lahiji, kao i trg u Jerihonu, u čast Ayyash.[30]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Katz 2002, str. 256
  2. ↑ Former Shin Bet director Carmi Gillon confirmed the story in the documentary The Gatekeepers.
  3. ↑ Hassan, Jennifer; Javaid, Maham (31. 7. 2024). "Israel has a long history of assassination operations across borders". The Washington Post. Arhivirano s originala, 5. 8. 2024. Pristupljeno 17. 9. 2024.
  4. ↑ "20 years ago this week - Israel assassinates 'The Engineer'". The Jerusalem Post (jezik: engleski). 9. 1. 2016. ISSN 0792-822X. Arhivirano s originala, 16. 1. 2024. Pristupljeno 17. 9. 2024.
  5. 1 2 3 Katz 2002, str. 260
  6. 1 2 3 "The Palestinian Authority still allows and even encourages shaheeds to be turned into role models". Intelligence and Terrorism Information Center. 12. 4. 2010. Arhivirano s originala, 11. 5. 2011. Pristupljeno 12. 4. 2010.
  7. ↑ Goldberg, J.J. (4. 8. 2015). "The Problem With Netanyahu's Response to Jewish Terror". The Forward. Arhivirano s originala, 26. 12. 2016. Pristupljeno 26. 6. 2024.
  8. ↑ "Hamas makes unverified claim it's using new rocket that can hit all of Israel". The Times of Israel. 13. 5. 2021. Pristupljeno 26. 6. 2024.
  9. ↑ Katz 2002, str. 70
  10. ↑ Van Tuyll, Frederik (2009). "The emergence of the Islamic trust". Trusts and Trustees. 12 (9): 7–9. doi:10.1093/tandt/ttl009. The Islamic trust, governed by both the laws of the jurisdiction under which it is written and by Shari'ah law, has become a popular financial and devolution planning vehicle for assets held by Muslims.
  11. ↑ Katz 2002, str. 9, 70–71
  12. ↑ Rosaler 2003, str. 36
  13. 1 2 3 Rubin 1999, pg. 135.
  14. ↑ Katz 2002, pg. 77, (Bet El), pp. 106–109 (Afula and Hadera), pg. 147 (#5 bus), pg. 167 (Biet Lid), pg. 191 (#20 bus), pg. 197 (#26 bus).
  15. 1 2 3 Eichler, Gabriel (21. 11. 2012). "Inside Israel's Hunt for Arch Terrorists: How Shin Bet Always Gets Its Man". Algemeiner Journal (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 8. 2022.
  16. ↑ Katz 2002, str. 5–9
  17. ↑ Katz 2002, str. 248
  18. ↑ Katz 2002, str. 249
  19. ↑ Katz 2002, pp. 251–252.
  20. ↑ Katz 2002, str. 257
  21. 1 2 Schmemann, Serge (6. 1. 1996). "Palestinian Believed to Be Bombing Mastermind Is Killed". New York Times. Arhivirano s originala, 23. 4. 2024. Pristupljeno 26. 6. 2024.
  22. ↑ Cockburn, Patrick (9. 1. 1996). "How the phone bomb was set up". The Independent. Arhivirano s originala, 21. 4. 2014. Pristupljeno 10. 10. 2015.
  23. ↑ Gunning 2008, str. 210
  24. ↑ Wagner, Candace (22. 1. 1996). "Gaza: 100,000 Palestinians Protest Assassination". The Militant. Arhivirano s originala, 30. 11. 2016. Pristupljeno 26. 6. 2024.
  25. ↑ Greenberg, Joel (8. 1. 1996). "Arafat Accuses Israel of Killing a Palestinian Bomb-Maker". The New York Times. Arhivirano s originala, 2. 11. 2023. Pristupljeno 2. 11. 2023.
  26. ↑ Keinon, Herb (8. 4. 2008). "Israel slams naming of Ramallah street after arch-terrorist". The Jerusalem Post. Arhivirano s originala, 13. 4. 2010. Pristupljeno 13. 4. 2010.
  27. 1 2 "Israel condemns the naming of a street in Ramallah after terrorist Yehiye Ayash". Israeli Ministry of Foreign Affairs. 7. 4. 2010. Arhivirano s originala, 12. 10. 2012. Pristupljeno 12. 4. 2010.
  28. 1 2 "Daily Press Briefing". U.S. Department of State. 7. 4. 2010. Arhivirano s originala, 12. 4. 2010. Pristupljeno 12. 4. 2010.
  29. ↑ "Canada condemns decision to name PA building after terrorist". YnetNews. AFP. 9. 4. 2008. Arhivirano s originala, 18. 12. 2023. Pristupljeno 26. 6. 2024.
  30. ↑ "Abbas' PA Again Honors Terrorist Who Murdered Israelis". Zionist Organization of America. 14. 7. 2008. Arhivirano s originala, 5. 6. 2011. Pristupljeno 12. 4. 2010.

Izvori

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Yahya_Ayyash&oldid=3782092"