Transpozon
Transpozoni, pokretni genetski elementi ili engl. jumping genes slijedovi su nukleotida koji mogu mijenjati mjesta u genomu kojem pripadaju iako su nekromosomski genski elementi poput virusa i plazmida.
Kod prokariota otkriveni su 1967. godine. Kod eukariota obično su raspršeni duž kromosoma te spadaju u raspršenu ponavljajuću DNA. Uđe li transpozon unutar gena, može mu poremetiti izražaj. Transpozone je otkrila Barbara McClintock u kukuruzu 1940-tih (sustav Ac-Ds) i za taj rad je 1983. godine dobila Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.
Glede načina premještanja u genomu, transpozone dijelimo na transpozone u užem smislu i retrotranspozone. Transpozoni DNA premještaju se izrezivanjem iz jednog mjesta i ugradnjom u drugo mjesto. Procesu pomaže enzim transpozaza kojeg kodira transpozon.
Retrotranspozoni mijenjaju svoje mjesto pomoću intermedijera RNA koji se uz pomoć enzima reverzne transkriptaze (gen retrotranspozona) prepisuje u DNA i ugrađuje na neko drugo mjesto. Reguliranje genskog izražaja stoga se zbog transpozona odvija i u staničnoj jezgri.[1]
- ↑ Mrežni udžbenik iz genetike Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. siječnja 2020. (Wayback Machine) Napisala: Mirjana Pavlica. Uredio: Dubravko Pavoković. 17. poglavlje: Regulacija ekspresije gena u eukariota. PMF Zagreb (pristupljeno 16. travnja 2020.)
