Grado
| Grado | |
|---|---|
| Gradež | |
.jpg) | |
| Država | Italija |
| Regija | Furlanija-Julijska krajina |
| Provincija | Gorizia(GO) |
| Četvrti | Boscat, Fossalon, Pineta, Primero, Val Cavarera |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Silvana Olivotto |
| Površina | |
| • Ukupna | 114 km² |
| Visina | 2 |
| Koordinate | 45°56′N 13°37′E / 45.933°N 13.617°E |
| Stanovništvo (31. studenog 2003.) | |
| • Entitet | 8,678[1] (75.9 km²) |
| Poštanski broj | 34073 |
| Pozivni broj | 0431 |
| Stranica | Comune.grado |
 | |
  Grado | |
Grado (venecijanski: Gravo, slovenski: Gradež, furlanski: Grau) je grad u Pokrajini Gorizia u okviru autonomne regije Furlanija-Julijska krajina u Sjevernoj Italiji.
Grado ima 8.678 stanovnika[1] po popisu stanovnika iz 2009., nalazi se na vrhu pješčanog poluotoka koji zatvara istoimenu lagunu (ili Laguna Marano) između Venecije i Trsta u Jadranskom moru.
Grado je nekoć bio ribarsko naselje, danas je ladanjsko mjesto i spa centar poznat kao L'Isola del Sole (Sunčani otok).
U rimskih doba naselje se zvalo ad Aquae Gradatae, to je bila ulazna luka preko koje su brodovi dalje preko rijeke Natissa plovili uzvodno do antičke Aquileie (ad gradus na latinskom znači na usponu). Nešto prije propasti Zapadnog Rimskog Carstva mnogi stanovnici antičke Akvileje pobjegli su u Grado, traživši sigurnije utočiište pred provalama barbara s istoka. Iz 5. stoljeća su temelji prve katedrale iz Grada, baptisterija i prve crkve Santa Maria delle Grazie, u to vrijeme Grado je bio sjedište flote akvilejskog biskupa.
Nakon invazije Langobarda na Sjevernu Italiju 568. biskup Akvileje - Paulinus I., premjestio je svoje sjedište u Grado. Nakon crkvene svađe u 6. stoljeću dva biskupa su namjeravali biti poglavari Grada, a biskup iz stare Akvileje preselio se u Cividale i nadzirao cijelu unutrašnjost.
Dugi spor završen je silom, kad je biskup iz Akvileje – Popo, zauzeo Grado 993. Nakon tog se umiješao i papa koji je 1027. objavio da biskup Akvileje ima supremaciju nad Gradom i cijelom venecijanskom pokrajinom. Novi akvilejski biskup dobio je naslov patrijarh, a crkvena jurisdikcija protegla se na cijelu sjevernu Italiju. Nadbiskup iz Grada, gdje se bio sklonio akvilejski biskup, dobio je crkvenu vlast nad obalom i otocima (lagunama). Stvar je potpuno zaboravljena kad je papa Nikola V. 1451. premjestio sjedište biskupije u Mletke.
Nakon tog je Grado spao na maleno selo u Mletačkoj Republici. Grado su orobili Englezi 1810. i Francuzi 1812. za napoleonskih ratova. Nakon propasti napoleonske vlasti u Italiji Grado je postao dio Austrijskog Carstva - 1815. Krajem 19. stoljeća Grado se počeo pretvarati u ladanjsko mjesto - ulaz u Austrijske rivijere, Grado je pod Austro-Ugarskom ostao do 1918., nakon Prvog svjetskog rata pripao je Kraljevini Italiji.
Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 7454. Djeca i mladi činili su 9,7 %, a starije osobe 34,6 % stanovništva.[2]
| Popis stanovništva | ||
|---|---|---|
| Godina | Br. stan. | ±% |
| 1921. | 5357 | — |
| 1931. | 5896 | +10,1 % |
| 1936. | 6005 | +1,8 % |
| 1951. | 8733 | +45,4 % |
| 1961. | 9666 | +10,7 % |
| 1971. | 10 043 | +3,9 % |
| 1981. | 9808 | −2,3 % |
| 1991. | 9073 | −7,5 % |
| 2001. | 8728 | −3,8 % |
| 2011. | 8462 | −3,0 % |
| 2021. | 7789 | −8,0 % |
| Izvori: [3][4] | ||
Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (6743 – 91,5 %), Bangladeš (129 – 1,8 %), Rumunjska (63 – 0,9 %), Austrija (43 – 0,6 %), Hrvatska (35 – 0,5 %), …[5]
Najznačajniji spomenik Grada je njegova katedrala:
- Sv. Eufemija sa svojim oktogonalnim baptisterijem s kraja 5. stoljeća. Crkva je nekoć imala portik s četiri stupa, jedan od njih danas se nalazi u središtu Partijarhova trga. Današnja ulazna fasada je posljedica rekonstrukcije koju je napravio fra Elia 579., u 15. stoljeću dograđen je crkveni zvonik uz crkvu s desne strane. Unutrašnjost ove bazilike ima dva pomoćna i jedan glavni brod, u njoj su najljepši su podni mozaici iz 6. stoljeća, koji su obnovljeni 1946. – 1948.
- Bazilika Santa Maria delle Grazie, podignuta je na prijelazu iz 4. u 5. stoljeće, obnovljena je u 6. stoljeću i potpuno barokizirana u 1640.
- Bovini G., "Grado paleocristiana", in Archeologia Cristiana, Bologna 1973.
- Efthalia Rentetzi: "Un'inedita figura di pesce. Parentele stilistiche tra i mosaici pavimentali di s. Maria delle Grazie e s. Eufemia a Grado", in Artonweb. Punti di visa sull'arte.
- R.Matijašić, Akvileja, Istarska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža
- 1 2 Statistiche demografiche ISTAT, Comune: Grado 31 Dicembre 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. travnja 2016. Pristupljeno 22. ožujka 2011.
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
- ↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku
- ↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- Službene stanice grada (tal.)
- Grado Tourism (engl)
- Tourism website (engl)
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Grado |
