Korintski savez

Korintski savez, poznat i kao Helenski savez (grčki: κοινὸν τῶν Ἑλλήνων, koinòn tõn Hellḗnōn; ili jednostavno οἱ Ἕλληνες, Héllēnes), bio je federacija grčkih država koju je osnovao Filip II 338/337. p. n. e. Savez je formiran s ciljem ujedinjenja grčkih vojnih snaga pod makedonskim vođstvom (hegemonijom) u zajedničkom pohodu na perzijsko Ahemenidsko Carstvo.

Kralja Filipa je još 346. p. n. e. Isokrat nagovarao da ujedini Grčku protiv Perzijanaca. Nakon Bitke kod Heroneje, Filip je formirao i preuzeo kontrolu nad Korintskim savezom. Aleksandar je koristio savez svog oca prilikom planiranja svog panhelenskog pohoda na Aziju s ciljem širenja Makedonije i osvete Perzijancima. Tokom helenističkog perioda, neki od Antigonida, vladara Makedonije, kratko su obnovili savez, koji je bio poznat i kao "Helenska alijansa".

Naziv Korintski savez skovali su savremeni historičari, jer je prvo vijeće saveza održano u Korintu, iako je grčka riječ synedrion prikladnije prevesti kao "kongres" ili "konferencija" nego "savez". Pridjev "helenistički" potiče od riječi hellenikos, što znači "koji se odnosi na Grčku i Grke" Ova organizacija je predstavljala prvi put u historiji da su se grički polis (uz izuzetak Sparte, koja se priključila tek kasnije pod Aleksandrovim uslovima) ujedinili pod jednom političkom zajednicom.

Pozadina

Od sredine IV stoljeća p. n. e. sistem gradova-država (polis) bio je sve više osporavan idejom panhelenskog jedinstva, koju su zastupali pojedini pisci i govornici, uključujući Isokrata, koji je u svom govoru Filip pozvao kralja Filipa da ujedini grčke sile protiv Perzije. Panhelensko jedinstvo postignuto je tek usponom Makedonije. Nakon pobjede u bici kod Heroneje (337. p. n. e.), Filip je uspio nametnuti nagodbu južnoj Grčkoj, koju su prihvatile sve države, osim Sparte . Filip nije imao namjeru osvajati gradove, već ih je želio kao saveznike u predstojećem pohodu na Perziju. U mjesecima nakon bitke, Filip je putovao Grčkom, sklapao mir sa protivnicima, rješavao odnose sa Spartancima i postavljao garnizone. Sredinom 337. p. n. e. logorovao je u blizini Korinta i počeo raditi na uspostavljanju saveza gradova-država, koji bi garantovao mir u Grčkoj i pružio vojnu podršku protiv Perzije. Glavne tačke dogovora bile su: međusobno savezništvo svih članica, kao i savezništvo sa Makedonijom; garantiranje sigurnosti od napada, sloboda plovidbe i nemiješanje u unutrašnje poslove članica. Savjet je potom objavio rat Perziji i izabrao Filipa za stratega predstojeće kampanje.

Organizacija

Savezom je upravljao Hegemon (vođa) (strategos autokrator u vojnom kontekstu), vijeće (Sinedrion) i sudije (Dikastai). Delegati članica saveza (Synedroi) upravljali su zajedničkim poslovima saveza. Njima je predsjedavalo tijelo nazvano Proedroi, izabrano žrijebom u vrijeme mira, a od strane hegemona u vrijeme rata. Dekreti saveza izdavani su u Korintu, Atini, Delfima, Olimpiji i Pidni. Savez je održavao vojsku koju su činile trupe članica razmjerno njihovoj veličini, dok je Filip postavljao helenske garnizone (kojima su komandovali phrouarchi) u Korintu, Tebi, Pidni i Ambrakiji. i Ambrakiji.

Ugovor o općem miru

Sve članice Korintskog saveza bile su navedene u zakletvi koju su položile u okviru "Ugovora o općem miru" (Koine Eirene). Makedonski garnizoni nadgledali su mir s položaja na visinama Akrokorinta, Halkide i Kadmeje u Tebi. (Fragmentarna verzija zakletve pronađena je u Atini).  [․․․․․․․․․21․․․․․․․․․․ Ποσ]ειδῶ ․․5․․ ․․․․․․․․․․22․․․․․․․․․․ς ἐμμεν[ῶ ․․․․] ․․․․․․․․․․22․․․․․․․․․․νον[τ]ας τ․․․․ [․․․․․․․․18․․․․․․․․ οὐδ]ὲ ὅπλα ἐ[π]οί[σω ἐ]- [πὶ πημονῆι ἐπ’ οὐδένα τῶν] ἐμμενόντ[ω]ν ἐν τ- [οῖς ὅρκοις οὔτε κατὰ γῆν] οὔτε κατὰ [θ]άλασ- [σαν· οὐδὲ πόλιν οὐδὲ φρο]ύριον καταλήψομ- [αι οὔτε λιμένα ἐπὶ πολέ]μωι οὐθενὸς τῶν τ- [ῆς εἰρήνης κοινωνούντ]ων τέχνηι οὐδεμι- [ᾶι οὔτε μηχανῆι· οὐδὲ τ]ὴν βασιλείαν [τ]ὴν Φ- [ιλίππου καὶ τῶν ἐκγόν]ων καταλύσω ὀδὲ τὰ- [ς πολιτείας τὰς οὔσας] παρ’ ἑκάστοις ὅτε τ- [οὺς ὅρκους τοὺς περὶ τ]ῆς εἰρήνης ὤμνυον· [οὐδὲ ποιήσω οὐδὲν ἐνα]ντίον ταῖσδε ταῖς [σπονδαῖς οὔτ’ ἐγὼ οὔτ’ ἄλ]λωι ἐπιτρέψω εἰς [δύναμιν, ἀλλ’ ἐάν τις ποε̑ι τι] παράσπονδ[ον] πε- [ρὶ τὰς συνθήκας, βοηθήσω] καθότι ἂν παραγ- [γέλλωσιν οἱ ἀεὶ δεόμενοι] καὶ πολεμήσω τῶ- [ι τὴν κοινὴν εἰρήνην παρ]αβαίνοντι καθότι [ἂν ἦι συντεταγμένον ἐμαυ]τῶι καὶ ὁ ἡγε[μὼ]- [ν κελεύηι ․․․․․12․․․․․ κα]ταλείψω τε․․ — — — — — — — — — — — — — :𐅃 [— — — — — — — — — — : Θεσ]σαλῶν :Δ [— — — — — — — — — — — ῶ]ν :ΙΙ [— — — — — — — — — Ἐλειμ]ιωτῶν :Ι [— — — — Σαμοθράικων καὶ] Θασίων :ΙΙ — — — — — — — — — ων :ΙΙ: Ἀμβρακιωτ[ῶν] [— — — — — — — ἀ]πὸ Θράικης καὶ [— — — — — :] Φωκέων :ΙΙΙ: Λοκρῶν :ΙΙΙ [— — — — Οἰτ]αίων καὶ Μαλιέων καὶ [Αἰνιάνων :ΙΙΙ: — καὶ Ἀγ]ραίων καὶ Δολόπων :𐅃 [— — — — — — : Πε]ρραιβῶν :ΙΙ

[— — — — — : Ζακύνθο]υ καὶ Κεφαληνίας :ΙΙΙ

Prijevod

Zakletva. Zaklinjem se Zevsom, Gejom, Helijem, Posejdonom i svim bogovima i božicama. Poštovat ću opći mir i neću prekršiti sporazum s Filipom, niti ću podići oružje na kopnu ili moru, nanoseći štetu bilo kome ko poštuje ovu zakletvu. Neću zauzimati ni jedan grad, tvrđavu niti luku prevarom ili spletkama, s namjerom da povedem rat protiv sudionika ovog saveza. Neću svrgnuti Filipovo kraljevstvo niti vlast njegovih potomaka, niti ću mijenjati uređenje u državama koje su položile zakletvu mira. Neću učiniti ništa što bi bilo protivno ovim sporazumima, niti ću to dopustiti bilo kome drugom, koliko god mogu spriječiti. Ali ako neko prekrši ovaj sporazum, pružit ću pomoć onima koji to zatraže i borit ću se protiv onih koji krše opći mir, kako odluči vijeće i kako bude pozvao hegemon, i neću napustiti ------

Aleksandrijske kampanje

Odluka o uništenju Tebe kao prekršioca pomenute zakletve donesena je na vijeću Korintskog saveza velikom većinom glasova. Osim kršenja zakletve, vijeće je smatralo da su Tebanci time konačno kažnjeni za izdaju Grka tokom Perzijskih ratova. Savez se pominje kod Arijana (I, 16, 7), nakon Bitke na Graniku (334. p. n. e.). Aleksandar je poslao 300 oklopa hramu Palade Atene u Atini sa sljedećim natpisom.   Takođe, Diodor Sicilijanski (Knjiga XVII, 48.6) navodi odluku vijeća iz 333. p. n. e., nakon Bitke kod Isa, da pošalje izaslanike Aleksandru s vijencem slave Grčke (Zlatni vijenac). Tokom 331. godine p. n. e., nakon Bitke kod Megalopolisa, Sparta se obratila Aleksandru za mir, na što je pristao pod uslovom da se Lakedemonjani priključe Korintskom savezu. Tokom azijske kampanje, Antipater je imenovan za zamjenika hegemona saveza, dok je Aleksandar preporučio Atinjanima da preuzmu vođstvo u Grčkoj ukoliko bi mu se nešto desilo.

Posljedice

Savez je raspušten nakon Lamijskog rata 322. godine p. n. e. Nakon pobjede Demetrija I Poliorketa kod Salamine 306. p. n. e., njegov otac Antigon I Monoftalmos preuzeo je titulu basileus ("kralj" Aleksandrovog carstva) pred okupljenim vojskama i stekao kontrolu nad Egejem, istočnim Mediteranom i većim dijelom Bliskog istoka. Iako su Antigon i Demetrije pokušali obnoviti helenski savez Filipa II sa sobom kao dvostrukim hegemonima, savez dijadoha (Kasandar, Ptolemej I Soter, Seleuk I Nikator i Lizimah) ih je odlučno porazio u Bitki kod Ipsa 301. p. n. e., u kojoj je Antigon I poginuo.

Antigon III Doson (vladao 229. – 221. p. n. e.) obnovio je Helenski savez, sada poznatiji kao "Helenska alijansa", 224. godine p. n. e., proglasivši sebe predsjednikom. Savez je tada djelovao kao symmachia – savez postojećih grčkih federacija pod makedonskom hegemonijom. Umjesto polis, članice su bile veće regionalne jedinice, poput Ahejaca, Tesalaca, Beoćana, Epiroćana i dr. Ove federacije su zadržale unutrašnju autonomiju, ali su bile međuzavisne u vanjskoj politici. Antigonov savez proširio je antigonidsku vlast u južnoj Grčkoj, povratio Arkadiju 224. p. n. e. i porazio spartanskog kralja Kleomena III u Bitki kod Selazije 222. p. n. e. Doson je uspio obnoviti unutrašnju stabilnost u Makedoniji i reafirmisati njen položaj kao dominantne sile helenističke Grčke.