Kancerogen

GHS piktogram kojim se označvaju kancerogene smjese i tvari.

Kancerogen je tvar ili smjesa tvari koja izaziva rak ili povećava šansu pojave raka. To čine oštećivanjem genomskog materijala ili narušavanjem normalnog staničnog metabolizma. Ako je tvar izazvala dobroćudne ili zloćudne tumore u dobro provedenim eksperimentalnim istraživanjima na životinjama, smatra se da je opravdano pretpostaviti odnosno sumnjati da će biti kancerogena i za ljude, osim ako postoje čvrsti dokazi da mehanizam tvorbe tumora nije relevantan za ljude.

Mnoge tvari koje su toksične također su i karcinogene, ali se stanični mehanizmi njihova djelovanja često razlikuju. Maligne bolesti mogu nastati i zbog bioloških čimbenika, poput određenih infektivnih agenasa.

Kategorizacija prema

Međunarodna agencija za istraživanje raka (engl. International Agency for Research on Cancer - IARC), koja djeluje u sklopu Svjetske zdravstvene organizacije, razvrstava agense u kategorije ovisno o stupnju znanstvenih dokaza o njihovoj kancerogenosti za ljude:

• Dokazano kancerogeni agensi (skupina 1): Tvari i utjecaji za koje postoje čvrsti i neoborivi dokazi da uzrokuju rak kod ljudi (primjeri uključuju duhanski dim, azbest, etanol u alkoholnim pićima, solarne ultravioletne zrake te radioaktivne elemente poput plutonija).
• Vjerojatno kancerogeni agensi (skupina 2A): Agensi za koje postoje snažni dokazi o kancerogenosti na temelju eksperimentalnih studija, uz ograničene dokaze kod ljudi (primjeri obuhvaćaju crveno meso u određenoj mjeri, akrilamid te emisije koje nastaju pri prženju hrane).
• Moguće kancerogeni agensi (skupina 2B): Tvari za koje postoje ograničeni dokazi o kancerogenosti kod ljudi i manje uvjerljivi dokazi kod laboratorijskih životinja (primjeri uključuju radiofrekventna elektromagnetska polja i pojedine kemijske spojeve poput kloroforma).
• Neusklađeni ili neklasificirani agensi (skupina 3): Tvari za koje trenutačno ne postoje dostatni znanstveni dokazi kako bi se pouzdano utvrdio njihov utjecaj na razvoj malignih bolesti kod ljudi.
• Vjerojatno nekarcinogeni agensi (skupina 4): Tvari za koje raspoloživi podaci upućuju na odsutnost kancerogenog djelovanja.

Glavne vrste i izvori

Kemijski karcinogeni

Kemijski spojevi mogu djelovati izravno, kao reaktivni alkilirajući agensi, ili neizravno, kao prokarcinogeni kojima je potrebna metabolička pretvorba unutar organizma:

• Duhanski dim: Sadrži velik broj dokazanih karcinogena, uključujući policikličke aromatske ugljikovodike, nitrozoamine i brojne teške metale.
• Aflatoksini: Opasni mikotoksini koje sintetiziraju plijesni iz roda Aspergillus, a koji mogu kontaminirati žitarice, orašaste plodove i suho voće, predstavljajući snažan uzročnik raka jetre.
• Teški metali: Elementi poput arsena, kadmija, heksavalentnog kroma i nikla.
• Azbest: Skupina prirodnih vlaknastih silikatnih minerala čija udisanja uzrokuju mezoteliom i primarni rak pluća.
• Alkohol: Etanol se tijekom jetrenog metabolizma pretvara u acetaldehid, reaktivni spoj koji izravno oštećuje staničnu DNK.

Fizički karcinogeni

• Ionizirajuće zračenje: Rentgenske zrake, gama-zračenje i plin radon, koji predstavlja prirodni produkt radioaktivnog raspada uranija u tlu i građevnim materijalima.
• Neionizirajuće zračenje: Ultravioletno (UV) zračenje Sunčeva spektra i umjetnih izvora poput solarija, koje predstavlja primarni uzročnik malignog melanoma i drugih oblika karcinoma kože.

Biološki karcinogeni (Onkogeni patogeni)

• Virusi: Humani papiloma virus povezan s nastankom raka vrata maternice i drugih anogenitalnih regija, virusi hepatitisa B i C koji uzrokuju kronične upale jetre i mogu voditi u hepatocelularni karcinom, te Epstein-Barr virus.
• Bakterije: Dugotrajna infekcija želuca bakterijom Helicobacter pylori, koja je usko povezana s razvojem gastritisa, ulkusa i karcinoma želuca.

Mehanizam djelovanja

Razvoj malignih tumora složen je višetruki proces koji se općenito dijeli u tri uzastopne faze:

1. Inicijacija: Karcinogen prolazi kroz staničnu membranu i uzrokuje nepovratnu strukturalnu promjenu ili oštećenje molekule DNK. Ako stanični sustavi za popravak ne uspiju ispraviti pogrešku, ona se trajno bilježi u genetskom kodu.
2. Promocija: Tvari poznate kao promotori potiču ubrzano umnažanje i diobu već iniciranih, promijenjenih stanica. Same po sebi ne moraju nužno oštetiti izvornu DNK, ali stvaraju povoljne uvjete za širenje stanične mase s mutacijama.
3. Progresija: Dolazi do nakupljanja dodatnih genetskih nestabilnosti. Stanice gube svoj prepoznatljivi oblik i specijaliziranu funkciju, stječu sposobnost razaranja okolnog zdravog tkiva te se putem krvi ili limfe šire u udaljene dijelove tijela, stvarajući metastaze.

Prevencija

Primarna prevencija malignih oboljenja usmjerena je na potpuno uklanjanje ili smanjenje izloženosti poznatim izvorima opasnosti:

• Dosljedan prestanak pušenja i izbjegavanje pasivne izloženosti duhanskom dimu.
• Korištenje adekvatnih oblika zaštite od sunčevog zračenja te izbjegavanje umjetnih izvora UV zračenja.
• Održavanje pravilne prehrane uz strogu kontrolu i izbjegavanje pljesnive ili kontaminirane hrane.
• Pravovremeno cijepljenje protiv onkogenih virusa poput humanog papiloma virusa i hepatitisa B.
• Provedba strogih mjera zaštite na radu prilikom profesionalnog rukovanja opasnim kemijskim tvarima i azbestom.

Vanjske poveznice

• The Carcinogenic Potency Database - (engl.)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. lipnja 2010. (Wayback Machine)
• National Institute of Environmental Health Sciences: 10th Report on Carcinogens (engl.)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. siječnja 2005. (Wayback Machine)
• IARC Monographs Programme on the Evaluation of Carcinogenic Risks to Humans (engl.)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. svibnja 2006. (Wayback Machine)
• IARC and NTP carcinogen list (engl.)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine)